PROFESOR EMERITUS DR RADE BOŽOVIĆ O STIHOVIMA SAŠE MILIVOJEVA
PROFESOR EMERITUS DR RADE BOŽOVIĆ
O STIHOVIMA „SVETSKOG BOLA“ SAŠE MILIVOJEVA
Produženi i opominjući jecaj Saše Milivojeva nas uvek iznova tera na
to da
brižno razmišljamo o svetu u kome živimo. Ali svet je za pravog literatu
previše malen, mora se planetrano ophoditi
prema
njemu. Ovi Sašini stihovi ne izlaze iz Panove frule, oni jecaju iz Rumijevog
naja, vrsti itočnjačke svirale. Oni kao da nam ponovo govore opasnu
uznemiravujuću Rumijevu, islamskog filosofa i pesnika,
stih rečenicu: „Ne sedaj pod drvo sa onim koji te ne razume, sedaj samo s onima
koji
te poznaju i razumeju“. Sedaj samo pod voćke u punom cvatu, od sad.
Saša moj, teško je u ovim suvim,
pustošnim vremenima biti pesnik. To je kao penjati se uz axis mundi,
uz nevidljivi nebeski stub koji nema kraja. Nebo je visoko, a zemlja
tvrda. Lako je popeti se uz drvenu banderu - tu su uzengije. Ali
vredi, i može se, popeti uz pomoć univerzalnih misli i žestokih reči.
Znam Saša, da si žarko želeo da nađeš prave reči za savremena lutanja užasno
zbunjenog sveta. Uspeo si kad je reč o temama, ali kako naći prave, nepatvorene
reči za užasno uzbudljive teme? Uspeo si, često, da nas ganeš mislima, iako si
ponegde gušio reči nepotrebnom rimom... I tu mi ličiš na Rumijevog slavuja koji
je sleteo na bodlju ruže, ali je ipak pevao. Nisi se uplašio trna. Iako po trnju
gaziš. Tvoj jecaj nije u Volterovom vrtu, on je nebeski vapaj u paklu. Za onog
Ko je spreman da ga čuje.
Dakle, u ovom vrtoglavom i zbunjenom svetu Jupiter i Venera se grle, ali, srećom,
postoje ljudi koji ne veruju da su čovek i magarac pametniji od čoveka. Saša, to
si zapazio. Valja boriti se protiv tog otrova što je, kako kažeš, „na Planeti
reptila, brdo ljudskih leševa“. Hoćemo li ih sahranjivati u kartonskim kovčezima,
kao u Britaniji za vreme Drugog svetskog rata?
Prof. emeritus
dr Rade Božović