„SUDNJI
DAN“ SAŠE MILIVOJEVA: TEOLOŠKO-FILOZOFSKA, ASTRONOMSKA I ESTETSKA ANALIZA JEDNE
POETSKE VIZIJE
Piše: Branka Krivokuća
Kroz uvođenje Velikog praska kao simboličnog
početka i kraja, kao i kroz duboko filozofsku refleksiju na vratima rajskih
dveri, „Sudnji Dan“ Saše Milivojeva prevazilazi puki prikaz apokalipse,
pretvarajući ga u pitanje o univerzalnom postojanju i sudbini.
Delo
je stvoreno kao multidimenzionalno razmišljanje o tom velikom ciklusu života,
smrti, stvaranja i uništenja, pozivajući čitaoca da ne sagleda kraj kao
apsolutnu tačku, već kao mogućnost transcendencije u nepoznato.
Veliki prasak, kao naučna teorija o nastanku univerzuma, sugeriše da je svemir započeo svoj postojan razvoj od jednog singularnog trenutka - trenutka velike eksplozije u kojoj je nastao prostor, vreme i materija. Ova teorija, koja je postala ključna u modernoj astrofizici, često se koristi kao metafora u književnosti i umetnosti za prikaz nečega što se rađa iz haosa, prolazi kroz procese razvoja, a zatim se suočava s neizbežnim krajem. U pesmi Saše Milivojeva, spomen Velikog praska simbolizuje ne samo stvaranje univerzuma, već i neminovnu destrukciju svega što je stvoreno. Ovaj trenutak označava povratak na početak, na uzrok svih stvari, ali i na njegov kraj.
Tako, Veliki prasak u kontekstu pesme postaje simbol cikličnosti postojanja - od stvaranja do destrukcije, što je u skladu sa filozofskim razmišljanjima o univerzalnom toku života, smrti i ponovnog rođenja. Kroz ovaj motiv, pesnik ne samo da komentariše naučne teorije, već ih stavlja u širi, filozofski okvir koji se odnosi na neizbežnost smrti, ali i mogućnost novog početka, u njegovim najmračnijim i najsvetlijim aspektima.
Saša Milivojev
SUDNJI DAN
Sudar zvezda
Pad kometa
Mesec gori
Nebo se ruši
Zemlju mrvi
Dim guši
Pali krovovi i snovi
Hramovi i mostovi
Preorani grobovi
Cure otrovi
Pobijeni orlovi
Počupani koreni i korovi
Tonu bedemi i gradovi
Mrak
Čuje se huk jak
Ruševina i olupina
Prži lavina
Poslednji čas kuca
Grom vatrom puca
Prži pašnjake i stada
Brda u parčad kida
Užareni čelik pada
Ponovo kao nekada
Neće svanuti nikada
U ovom času tame
nestaće sve pesme i rime,
bajke, basne i poeme.
Isteklo je vreme.
Tonu i senke i kaldrme
u jame vatrene
A sa vrha planine
na zvezdi spasa
Odozdo se čuje odjek
Velikog praska!
Na pragu kraja
Na početku beskraja
Kroz ivice rajskih dveri
Nešto nežno treperi
Jedan od najuzbudljivijih filozofskih
trenutaka u pesmi je završna slika „Na pragu kraja / Na početku beskraja“,
gde pesnik uvodi koncept rajskih dveri, na koje se osvrće sa nečim što „nežno
treperi“. Ovaj trenutak, smešten na samom rubu apokalipse, nosi snažan
filozofski naboj, jer otvara pitanje o sudbini duše i postojanja u
poslednjem trenutku postojanja sveta. Rajske dveri, kao metafora za posmrtni
život, duhovnu transformaciju ili ulazak u novi, nepoznat svet, odražavaju
univerzalnu težnju ka transcendentnom, ka nečemu višem od ljudskih
sposobnosti da sagledaju realnost.
Ovaj motiv dveri, koje su na pragu kraja, poziva na refleksiju o prirodi
postojanja - šta dolazi nakon završetka sveta kakvog poznajemo? Da li su
vrata rajska vrata spasa, otkrovenja ili, možda, samo trenutak nade u mraku?
„Nešto nežno treperi“ na kraju pesme, kao simbol nade, ali i neizvesnosti,
otkriva filozofsku dilemu između verovanja u spasenje, preobraženje i
apokaliptične završetke. Na ovaj način, Milivojev implicira da nije nužno
kraj sveta jednostavno kraj; on je takođe trenutak koji nosi mogućnost
transcendencije i početak novog ciklusa postojanja, možda izvan vremena i
prostora kakvog poznajemo.
Ove slike na „vratima rajskih dveri“ pozivaju čitaoca da se suoči sa svojom
vlastitom smrtnom sudbinom, istovremeno nudeći ideju da postojanje ne
prestaje samo kroz fizičku smrt, već se nastavlja u nekoj formi - kroz
duhovni oporavak, ili kroz ulazak u novo, nepoznato stanje postojanja.
Delo Saše Milivojeva „Sudnji Dan“ ne samo da prikazuje apokaliptične slike
uništenja, već kroz svoje simbole otvara vrata filozofskog promišljanja o
postojanju, nastanku i kraju sveta. Jedan od ključnih trenutaka u pesmi je
spomen Velikog praska, na vrhu planine, na zvezdi spasa. Ovaj motiv ne samo
da aludira na naučnu teoriju o nastanku svemira, već ima i duboko filozofsko
značenje koje se nadovezuje na veće teme postojanja i sudbine.
U kontekstu istorije književnosti, „Sudnji
Dan“ Saše Milivojeva predstavlja radikalno istraživanje temeljnih postavki
postojanja i kraja sveta, koristeći jezičke sredstva koja podsećaju na
najvažnije apokaliptične pesme prošlih epoha, dok istovremeno dodaju
savremeni pečat. Tematika apokalipse ima dugu tradiciju u svetskoj
književnosti, a delo Milivojeva se odlikuje time što ne samo da se oslanja
na tu tradiciju, već je i reinterpretira u svetlu savremenih filozofskih i
umetničkih pitanja. Kroz pesmu, Milivojev se uklapa u tradiciju velikih
pesnika koji su se bavili univerzalnim pitanjima postojanja, smrti i post-svetlarske
nade.
Pesma takođe koristi moderne elemente u svom izrazu, kombinujući
tradicionalne poetske forme sa dramskim i apokaliptičnim motivima koji se
mogu povezati sa globalnim pitanjima katastrofe, ekologije, i postojanja u
svetu koji se ubrzano menja. U tom smislu, „Sudnji Dan“ je pesma koja ne
samo da stvara sliku nečega što je univerzalno, već nudi mogućnost čitaocu
da se suoči sa pitanjima postojanja u kontekstu modernog sveta.
U umetničkom kontekstu, „Sudnji Dan“ je delo koje se odlikuje intenzivnom
simbolikom i bogatstvom stilskih figura. Početni stihovi - „Sudar zvezda /
Pad kometa / Mesec gori“ - prenose nas u prostor vanvremenskih slika, gde je
priroda i sam kosmos podvrgnut ogromnoj destrukciji. Te slike razaranja
sprovode čitaoca kroz neurednu sliku sveta koji gubi ravnotežu, dok se
paralelno razvija motiv apokalipse. Kroz reči kao što su „Dim guši“, „Pali
krovovi i snovi“, „Tonu bedemi i gradovi“, pesnik stvara oštru kontrastnu
dinamiku između svakodnevnog života i apokaliptične opasnosti, čime daje
snažnu poruku o neizbežnom kraju.
Ritam pesme je spor, ali zahteva potpunu pažnju čitaoca, izazivajući
osećanje neminovnosti. Milivojev majstorski koristi kontraste, pomerajući se
od specifičnih slika uništenja do opisa nečeg nevidljivog i transcendentnog,
poput „Nešto nežno treperi“ na kraju pesme. Ovaj kontrast je ujedno i simbol
nade, simbol univerzalnog pomirenja sa sudbinom, koja je istovremeno i kraj
i početak nečega novog.
Pesma Saše Milivojeva „Sudnji Dan“ predstavlja izuzetno značajno umetničko
delo koje nosi duboku kosmičku i apokaliptičnu simboliku, ujedinjujući
elemente katastrofe, božanskog dela i neizbežnosti sudbine. Ova pesma, s
obzirom na svoj obuhvat i kompleksnost, zaslužuje mesto među ključnim
pesničkim ostvarenjima savremene književnosti, kao i pažnju u kontekstu
istorije književnosti i umetnosti uopšte.
Pesma „Sudnji Dan“ poseduje gotovo filmsku izražajnost - njene slike su
snažno vizuelne, pokretne i nabijene napetošću, kao da se pred očima čitaoca
odvija epski, kinematografski spektakl. Ritam stihova, iznenadne smene scena,
gradacija razaranja i klimaks u obliku Velikog praska daju pesmi strukturu
savremenog apokaliptičnog filma, dok završetak, na „vratima rajskih dveri“,
uvodi neočekivani, gotovo mistični preokret. Ova pesma je dramaturško čudo.
Ogleda se u sposobnosti pesnika da vodi čitaoca kroz potpuni haos - kroz
pepeo i tišinu posle eksplozije - do tihe, gotovo neprimetne nade. U
trenutku kada sve prestaje, kada više nema ni pesama ni senki, pojavljuje se
nešto „nežno“, što „treperi“ - kao da kamera, nakon razaranja sveta, polako
zumira poslednji tračak svetlosti na vratima raja. Taj trenutak, poetski i
filozofski, otvara prostor za tumačenje božanske pravde, otkrovenja i vere,
pretvarajući pesmu u vizionarsku umetničku formu koja prevazilazi granice
poezije.
NAJČITANIJE:
SAŠA MILIVOJEV - EMIR SAVREMENE POEZIJE SRPSKE KOD BRITANSKOG SVETIONIKA
SAŠA MILIVOJEV - GLAS RUSIJE, INTERVJU, GLEDAO SAM KAKO TESTEROM SEKU LEŠ
PROFESOR EMERITUS DR RADE BOŽOVIĆ O STIHOVIMA „SVETSKOG BOLA“ SAŠE MILIVOJEVA
PROF. DR MILA ALEČKOVIĆ O POEZIJI SAŠE MILIVOJEVA
DALIBORKA STOJŠIĆ: „SIN DUŠE - SAŠA MILIVOJEV“, PREDGOVOR KNJIGE KAD SVITAC
ODLETI
SUFIJSKI LET „NA ĆILIMU“ SAŠE MILIVOJEVA
SAŠA MILIVOJEV: PESMA „KOSOVO JE SRCE MILO“ JE UKRADENA
SAŠA MILIVOJEV: VIKIPEDIJA JE MREŽA MRŽNJE I ZLA
SAŠA MILIVOJEV: LAŽNI GENOCID U SREBRENICI KRIJE PRAVI U GAZI
SAŠA MILIVOJEV - KAD SVITAC ODLETI - OSVRTI SAVREMENIKA
POZNATA GLUMICA O POEZIJI SAŠE MILIVOJEVA
SAŠA MILIVOJEV - GENOCID U GAZI
SAŠA MILIVOJEV - LUDAČKA KOŠULJA
SAŠA MILIVOJEV O DUBOKOJ DRŽAVI I SATANISTIMA, VLADARI SVETA
SAŠA MILIVOJEV - PORUKA POSLE SMRTI
SAŠA MILIVOJEV - AMAL (O DEVOJČICI IZ JEMENA KOJA JE UMRLA OD GLADI)
SAŠA MILIVOJEV - KAZNA (O POSLEDICAMA BIOLOŠKOG RATOVANJA I EKSERIMENTISANJA NAD LJUDIMA)
SAŠA MILIVOJEV - NEMA VIŠE POEZIJE, GOTOVO JE
SAŠA MILIVOJEV - ZAO SVET BEZ DUŠE
SAŠA MILIVOJEV - CRNI KAMEN (MEKA, SAUDIJSKA ARABIJA)
SAŠA MILIVOJEV - IZBOR NAJLEPŠIH PESAMA OBJAVLJENIH U ZBIRCI KAD SVITAC ODLETI
www.sasamilivojev.com
Copyright © by Saša Milivojev, All Rights Reserved